Knezović, Oton

Knezović, Oton, profesor, povjesničar (Cerno k. Ljubuškog, 1890– Chicago, 1964.) Pučku školu završio u Ljubuškom, gimnaziju na Š. Brijegu, a filozofsko-teološki studij u Mostaru, gdje je i zaređen za svećenika 1915. Na Zagrebačkom sveučilištu upisao studij slavistike i hrvatske povijesti koji je završio doktoratom 1920. Od tada do 1945. predaje na širokobriješkoj Gimnaziji te piše zapažene povijesne članke. Osobito je značajna njegova suradnju na izradi Napredkove Povijesti hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine (1942.).

God. 1945. uspio je pobjeći u inozemstvo. U Austriji i Italiji predaje povijest pet godina, a onda 1950. prelazi u Ameriku. Kratko je djelovao na nekim hrvatskim župama, a potom boravi u franjevačkoj rezidenciji u Gulf Breezeu te do smrti u samostanu u Chicagu. Objavljeno je nekoliko njegovih knjiga iz hrvatske povijesti i književnosti. Pisao je o bleiburškoj tragediji, o povijesti Hrvata, o Š. Brijegu te surađivao u brojnim listovima.

• Knezović, Oton, Bosna i Hrvatska tijekom stolječa, Republika Hrvatska, br. 54(1963), str. 3 - 8

· Sinovčić, Marko, Fra Oton Knezović: Pokolj hrvatske vojske 1945., (Osvrti, komentari, bilješke, objašnjenja...) Hrvatska Misao (27/28).

·

Knezović, Oton. Engleska Vježbenica s Gramatikom. Chicago: Croatian Franciscan Press, ; pp.158.

English Reader with grammar.

Knezović, Oton. Pokolj Hrvatske Vojske 1945. Chicago: By the author, 1960; pp. 142.

Knezović, Oton. Poviest Hrvata. Volume I. Madrid: "Domovina," 1961; pp. 502.

Knezović, Oton. Poviest Hrvata. Volume II. Toronto: "Naš Put," 1964; pp. 351. History of the Croatians in two volumes.

Knezović, Oton. Široki Brijeg i Druge Pripovijesti. Valencia: "Drinapress," 1967; pp. 206.

A book of short stories, based on actual happenings during the last war when tragedy struck Croatian provinces of Bosna and Hercegovina. Edited by Professor Miljenko Dabo-Peranić.

POVIEST HRVATA. Dr. fra Oton Knezović. Izdanje Hrvatskog Nakladnog Zavoda "Domovina", Madrid 1961.

Držati na stolu, kao prognanik u tudjini — Povijest Hrvata — koju je napisao prof. dr. O. Knezović uzbudjuje samo po sebi. Uzbudjuje svjetove mašte. One reproduktivne, koja na čudesan način oživljava ono, što ie bilo pred trideset, skoro četrdeset godina. Dozivlje u svijest radlost mladosti, ali i tragediju mnogog života. Osobnog i hrvatskog naroda. Neumoljivo postavlja pitanje smisla povijesti uopće. Posebno o značenjn etičke niti u tkivu zbivanja. Katastrofalna razdoblja poviiesti strašna su za religioznu svijest (Butterfield). Gdje bismo htjeli vidjeti logiku, doživijavamo nesmisao; gdje bismo htjeli očekujemo triumf svijetlih etičkih obzorja, susrećemo tmurne oblake s grmljavinom. U strahu tame i munja umiru bića, koja su se nadala suncu i životu.

Fra Oton Knezović, odgojitelj i rodoljub, nastoji uroniti u smisao na ših narodnih patnji, da bi sadašnjim i budućim naraštajima otkrio zakone hrvatske povijesti. Plod tog nastojanja njegova je knjiga "Poviest Hrvata", koja se, ispravljena i povećana, pojavljuje u novom izdanju u tudjini. Davno je ona izišla kao izdanje Hrv. književnog društva sv. Jeronima u Zagrebu (1936.) i ušla u hrvatske domove, kao knjiga pouke i rodoljubne okrepe.

Divan je to dar hrv. emigraciji. Uz fra Dominikov, najveći doprinos Hrvatskoj u tudjini. Barem na hrvatskom jeziku. Dok fra Dominik otvara nova vidike, otkriva nepoznate dokumente, tumači zapletene dogadjaje, fra Oton priča lakoćom čovjeka, koji pozna svoju stvar. Dok fra Dominik iznosi argumente, povijesne dokaze protiv onih, koji nam svojim "znanstvenim" aparatom kidaju komade Domovine, iskrivljuju ili niječu prošlost, fra Oton zna, što je hrvatski narod, uzimlje to kao neoborivu istinu i čitatelja opaja zanosom za hrvatsku porošlost. Mandić je akademik u pravom smislu riječi. Kod njega nema patosa. Njegovi dokazi su njegov i naš zanos. Ali ni fra Otonu ne smijemo radi toga pripisati "vulgarizaciju" povijesnih spoznaja, popularizaciju hrvatske povijesti. I on donosi mnogo dokumenata. I nepoznatih i vrlo zanimljivih. Ali, dok Mandić osigurava logikom, fra Oton djeluje na srce. Pomalo romantički, ali ne manje istinito. Njegovi dokumenti uvijek imaju snagu poticaja na rad, na ispravljanje nepravda; koje su nam drugi nanijeli, Nekad fra Oton i uljepšava. Premalo smo mi sami krivi za svoju sudbinu.

Netko će se začuditi, ako kažem, da me čitanje fra Otonove "Poviesti Hrvata" potsjeća na "Povijest Engleske" od André Morois-a. Lagano, jasno, dobro okarakterizirano svako razdoblje. I uvijek s nekom političkom notom, koja veže sa sadašnjošću. Ne smijemo podcjenjivati ni sebe ni naše pisce. Hrvatska nije ono, što je Engleska. Ali ljudska drama hrvatskog naroda, u svom etičkom aspektu, jednaka je, ako ne i viša od engleske. Iako fra Oton nije Morois, njegova pismenost nije ispod evropskog prosieka. Dapače! Njegova služba idealima vjere i slobode hrvatskog naroda, njegova i naša tragedija, daju njegovoj "Hrvatskoj Poviesti" nešto čarobno oko čega se moramo svi okupiti. I mi i naša djeca, rodjena i odgajana u tudjini. Da učimo i razmišljamo o sudbini svog hrvatskog naroda. Da na iskustvu učimo i da se na rodoljublju opajamo, kako bi naš rad umnožili i doživjeli opet slobodnu Hrvateku. Ako ne mi, ono barem naša djeca.

S tom je nakanom fra Oton pisao svoju Povijest. Ako tomu pridonese, a sigurno je da hoće njegovo će hrvatsko srce biti zadovoljno. I njegove drhtave ruke će naći dovoljnu plaću. Jer onaj, tko je čitava života bio u službi Svevišnjega, ne traži mnogo. I onda, kad ne traži mnogo, fra Oton će imati mnogo. U tisuće hrvatskih domova u tudjem svijetu njegova će Povijest unići kao dio najdražeg, nenadoknadivog inventara, odakle će hrvatski sinovi, koji ne poznaju zemlju svojih otaca, naučiti njezinu prošlost i zanosno raditi za njezinu budućnost.

Bez ulaženje u kritiku knjige, za što se ne osjećam pozvanim, preporučam svima Hrvatima, da ne ostanu bez svog hrvatskog Vademecum-a. (*) Jer putnik se bez isprava u tudjem svijetu izgubi. A mi, ni naši sinovi, ne smijemo se izgubiti za hrvatski narod.

Franjo Nevistić

(*) Naručuje kod nakladnika (5 dolara): HNZ "Domovina", Apartado 5040, Madrid, 5, España.